Škljocavi kuk

COXA SALTANS 
 
Škljocavi kuk je stanje u kojem dolazi do čujnog i/ili palpabilnog “škljocanja” i neugode u 
prednjem, stražnjem ili vanjskom dijelu kuka tijekom njegove ekstenzije, fleksije ili rotacije. U težim slučajevima prisutna je i bol koja jenjava s prestankom aktivnosti. 
 
Promjene u samom zglobu kuka rjeđe su uzrok pojave “škljocanja”. Strukture koje su najčešći uzrok, jer svojim klizanjem preko koštanih dijelova u području kuka uzrokuju nastanak simptoma, uključuju iliotibijalni traktus, m. gluteus maximus, m. rectus abdominis odnosno njegovu tetivu, tetivu iliopsoasa i m. biceps femoris (mišić stražnje lože). 
 
Često se javlja kod sportaša koji se bave trčanjem na velike udaljenosti, brzim hodanjem, 
triatlonom, kontaktnim sportovima (nogomet, hokej) kao i kod gimnastičara, jahača,plesača i prilikom aktivnosti koje uključuju saginjanje, penjanje i podizanje. Predisponirajući faktori su nepravilni stavovi nogu zbog genetski uvjetovane građe, greške u tehnici izvođenja pojedinih sportskih elemenata, ravni tabani i nedovoljna snaga bedrenog, zdjeličnog i trbušnog pojasa. 
 
Fizikalna terapija ima za cilj jačanje i istezanje zahvaćenih struktura kao i mišičja koje ih okružuje. Uz korekciju pokreta i vježbe kojima se potiče agilnost i snaga mišića bedara, zdjelice i abdomena, smanjuje se intenzitet simptoma i sprečava pojava recidiva. Ukoliko se rehabilitacija pravilno provodi simptomi najčešće nestaju unutar 2 do 6 tjedana. Kod pojave boli koja traje duže od 6 mjeseci najčešće konvencionalna terapija nije dostatna. 
 
Prevencija: pravilno zagrijavanje prije i kvalitetno istezanje nakon aktivnosti, održavanje mišićne snage fleksora, zdjeličnog područja i abdominalnih mišića, odmor između serija vježbi, korekcija tehnike izvođenja pojedinih elemenata, pravilna upotreba zaštitne opreme, nošenje adekvatne sportske obuće i ortopedskih uložaka kod ravnih stopala te ne ignoriranje pojave boli.