Burzitis trohantera
BURZITIS TROHANTERA
Trohanterični burzitis je stanje karakterizirano upalom burze velikog trohantera femura, kojoj je
funkcija amortizacija i olakšavanje pokreta između kukova i tetiva i mišičja bedara. Stanje je
karakterizirano pojavom boli prilikom pritiska na vanjsku stranu kuka i osjećajem boli u vanjskom
dijelu kuka i/ili stražnjice koja se može spuštati sve do koljena. Intenzitet boli se pojačava tijekom
ležanja na zahvaćenoj strani, prilikom duljeg stajanja ili prelaskom iz sjedne u stajaću poziciju,
sjedenja s prekriženim nogama ukoliko je noga zahvaćena upalnim procesom s gornje strane,
prilikom penjanja uz stepenice, trčanja ili pri kontaktnim aktivnostima.
Neki pacijenti žale se na osjećaj škljocanja prilikom kretnji u kuku koje izaziva prelazak
iliotibijalnog traktusa preko velikog trohantera.
Stanje se najčešće javlja kod žena i kod starije populacije.
Uzroci su različiti. Često se burzitis javlja sekundarno, prelaskom upalnog procesa s glutealnih
tetiva na burzu. Uzroci mogu biti i infekcije i bolesti koje između ostalog uzrokuju i burzitise,
sindrom trenja iliotibijalnog traktusa, slabost abduktora kuka, traume, prolongirani pritisak na burzu,
aktivnosti koje zahtijevaju ponavljana savijanja i brze kretnje zglobova (trčanje, bicikliranje),
koštani izdanci ili talozi kalcija u kuku, komplikacije nakon operacije kuka (ožiljci, implantati i sl.).
Trohanterični burzitis nije sklon recidiviranju ukoliko je pravilno provedena terapija i preventiva. Cilj
fizikalne terapije je stabilizacija i vraćanje normalnog raspona pokreta u kukovima. To se postiže
jačanjem mišičja kukova i abdomena, istezanjem iliotibijalnog traktusa, m. quadricepsa i m. tensor
fasciae latae, čime se smanjuje napetost i trenje u zahvaćenom području. Vrlo je bitno u terapiju
uključiti i ortoze ukoliko su prisutne biomehaničke grešake u građi nogu i stopala.
Često je potrebno nekoliko tjedana da se stanje smiri, iako simptomi mogu potrajati i mjesecima, a
u manjem broju slučajeva i duže.
Prevencija: smanjenje tjelesne težine, pravilno zagrijavanje prije i istezanje nakon aktivnosti,
postavljanje sjedala na pravilnu visinu tijekom bicikliranja, prilikom podizanja stvari s tla spuštati se
u koljenima prema teretu, a ne savijati se u leđima i kukovima, korištenje ortoza kod nejednakosti
u dužini nogu, izbjegavanje konstantnog opterećenja burze (penjanje uz stepenice, bicikliranje),
izbjegavanje pritisaka na područje burze (dugotrajna sjedenja ili ležanja na strani), smanjenje
ponavljanja pojedinih elemenata vježbi.
