Ozljede meniska (medijalnog ili lateralnog)

Menisci ili dvije plohe polumjesečastog oblika koje leže između zglobnih ploha femura (natkoljenične kosti) i tibije (goljenične kosti) zapravo su načinjeni od hrskavičnog tkiva te služe kao amortizeri koljenskog zgloba, odnosno oni povećavaju zglobnu površinu i služe kao dva jastučića koji umanjuju trošenje zgloba te izdržavaju napore i stres koji su stavljeni na koljenski zglob u svakodnevnim aktivnostima.

Postoje medijalni i lateralni menisk (meniscus medialis i meniscus lateralis, a njihova primarna uloga je stabilizacija koljena kod izvedbe pokreta i apsorbcija opterećenja i sila koje kretnje našega tijela stavljaju na koljenski zglob. Koljeno je građeno na način da je njegova zglobna čahura, odnosno površina zgloba vrlo plitka i ravna te kod nekih pokreta postoji rizik za klizanjem, a upravo menisci su ti koji to sprečavaju i umanjuju taj rizik.

Postoje kretnje u koljenskom zglobu koje mogu izazvati oštećenja ili ozljeđivanje meniskusa, tu podrazumijevamo brze, nenadane kretnje kod kojih aktivni stabilizatori ne stignu u potpunosti omogućiti stabilnost koljenskoga zgloba te dolazi do prevelikog pritiska i stresa na samu zglobnu čahuru i ligamentni sustav koljena (pasivne stabilizatore) te se on prenosi bilo na jedan ili oba meniska. Ozljede i oštećenja koja nastaju mogu biti manjeg ili većeg razmjera, a moguća je i akumulacija sitnih oštećenja i promjena na meniskusima koje kroz vrijeme rezultiraju većom, ozbiljnijom ozljedom. Glavni problem kod ozljeda meniska je činjenica da ne postoji zamjena za njih, odnosno kad se jednom ozlijede ili oštete do te mjere da se ne mogu sami regenerirati ili ih je nemoguće operacijski tretirati na njihovom mjestu može nastati hrskavično tkivo koje je njima slično no nema njihovu razinu kvalitete.

Ozljede ili problemi koji se mogu pojaviti kod meniska su zaglavljeni menisk gdje se menisk pomakne ili se jedan njegov dio zaglavi između zglobnih ploha i sprečava pokrete u koljenskom zglobu. Parcijalne ili potpune rupture meniska gdje površina meniska, zbog utjecaja prevelike sile, opterećenja ili akumulacije sitnih oštećenja kroz vrijeme, puca u većoj ili manjoj mjeri. Nagnječenja meniska kod kojih dio ili cijela ploha meniska biva pritisnuta i nagnječena što izaziva pojavu lezija na menisku i boli te se može kod određenih pokreta koljenskog zgloba ponavljati i s vremenom izazivati sve veća oštećenja. Ozljede meniska najčeše nastaju kod rotacija koljenskog zgloba u kombinaciji sa opružanjem ili savijanjem koljena. Često se u takvim situacijama događa i da je stopalo noge biomehanički loše položeno, odnosno stopalo, koljeno i kuk nisu poravnati te dolazi do prevelikom pritiska bilo na lateralni ili medijalni segment koljena i njegove strukture kod izvedbe naglih i nenadanih rotacija koljenskog zgloba. Treba navesti da je lateralni, vanjski, menisk nešto pokretljiviji od medijalnog, unutarnjeg, te se sukladno tome i rijeđe ozljeđuje. Naime lateralni menisk nije vezan za lateralni kolateralni ligament kao što je slučaj kod medijalnog meniska i medijalnog kolateralnog ligamenta, te mu to omogućava da bude pokretljiviji u slučaju rotacije koljenskog zgloba, a kod medijalnog meniska to nije slučaj te zato i bude češće ozljeđivan.

Liječenje ozljeda i oštećenja meniska može biti konzervativno ili kirurško, ovisno o veličini i tipu ozljede/oštećenja. Konzervativno liječenje podrazumijeva primjenu fizikalne terapije kako bi se smanjili bol i otok izazvani oštećenjem ili ozljedom i kako bi se omogućilo tkivu meniska što brže i lakše zarastanje ako je to moguće s obzirom na nivo oštećenja ili ozljede. Funkcionalna faza liječenja u konzervativnom pristupu podrazumijeva progresivno jačanje natkoljenične muskulature i uspostavljanje ravnoteže koljenskoga zgloba. Kirurško liječenje također ovisi o vrsti i razini ozljede ili oštećenja meniska, a danas se uglavnom vrši artroskopskim pristupom, sa što manjim rezom. Može se vršiti  kompletna ili parcijalna menisektomija (odstranjivanje cijeloga ili dijela meniska) te šivanje meniska. Kod primjerice kompletne menisektomije, zbog važnosti uloge meniska, danas se često vrši transplantacija meniska kako bi se koljenski zglob što duže sačuvao i održala njegova funkcionalnost te se spriječilo prerano trošenje hrskavice i zglobne čahure.

Prevencija: održavanje odgovarajuće tjelesne težine, pravilna izvedba pokreta s naglaskom na poziciju koljena, stopala i kukova, provedba preventivnih programa jačanja natkoljenične muskulature i stabilizacije koljenkog zgloba, itd.

Ozljede meniska (medijalnog ili lateralnog)

Programi rehabilitacije