Anterior cruciate ligament (ACL) tear - conservative therapy program

Križni ligamenti najbitniji su ligamenti u koljenskom zglobu, a prednji križni ligament (ligamenta cruciata anterior - ACL) posebno je važna karika u stabilizaciji koljenskog zgloba. Križni ligamenti zovu se tako jer se križaju povezujući natkoljeničnu kost (femur) sa goljeničnom kosti (tibia) te na taj način, prateći pokrete u zglobu (ekstenzija, fleksija, unutarnja i vanjska rotacija) osiguravaju stabilnost dajući unutarnju čvrstoću koljenskom zglobu. 

Prednji križni ligament sprečava prednju translaciju koljenskog zgloba, odnosno klizanje ili pomicanje potkoljenice prema naprijed u odnosu na natkoljenicu, dok stražnji križni ligament radi suprotno, sprečava translaciju potkoljenice u odnosu na natkoljenicu prema natrag. Upravo zbog činjenice da ova dva ligamenta direktno povezuju dvije kosti i da nemaju nikakvu drugu zaštitu oko sebe osim vlastite čvrstoće i funkcije aktivnih stabilizatora, kada dođe do trenutka da sila koja se prenese na koljeno bude prejaka za aktivne stabilizatore ili oni nemaju odgovarajući i pravovremeni odgovor na nju, u sportskim aktivnostima vrlo često dolazi do preopterećivanja i ozljeđivanja jednoga od križnih ligamenata, s tim da se češće ozljeđuje prednji križni ligament. Sama činjenica da vremenski za povratak od rupture ACL-a treba otprilike 6 mjeseci i da je proces same rehabilitacije dosta složen govori o ozbiljnost ozljede ACL-a.

Neki od uzroka ozljeđivanja ACL-a su:

• Nesrazmjer i disbalans u snazi prednjih i stražnjih mišića natkoljenice, odnosno jači m. quadriceps od skupine mišića hamstringsa, mišići koji su morfološki (obujmom) jaki, ali nemaju pravilnu funkcionalnost (ne mogu pravovremeno i na pravilan način djelovati kao aktivni stabilizatori koljenskog zgloba)
• Biomehanički nepravilno izvođenje pokreta kao što su doskok, promjena smjera kretanja, nagli iskoraci, nagla deceleracija (usporavanje), itd. gdje dolazi do propadanja koljenskog zgloba u valgus poziciju te se koljenski zglob, gležanj i kuk ne nalaze u istoj ravnini što sa primjenom sile koja djeluje na tijelo prilikom izvedbe pokreta uvelike povečava rizik od ozljeđivanja
• ​Jedan od rizičnih faktora ozljeđivanja ACL-a je i spol, naime žene zbog većeg Q kuta (šira zdjelica kao anatomska prilagodba na porođaj) i manje sposobnosti njihovih mišića da generiraju silu imaju 2-8 puta veći rizik za ozljeđivanje ACL-a.

Svi ovi rizični faktori ukazuju koliko je zapravo ACL "ugrožen" prilikom fizičke aktivnosti ako se tim rizičnim faktorima ne pridaje dovoljna pažnja i ako se ne pokušavaju umanjiti učinci nekih od tih faktora.

Prevencija:

• Ozljede prednje križne sveze još su uvijek prisutne u vrlo velikom postotku, osobito kod sportaša i sportašica. Način na koji se ove ozljede mogu spriječiti jest da se uoče rizični faktori koji postoje kod različitih sportaša, bilo da se radilo o nekim anatomskim karakteristikama sportaša, disbalansu u mišičnoj snazi, izvedbi određenih pokreta, te da se zatim radi bilo na smanjenju njihovog utjecaja ili otklanjanju tih rizičnih faktora u potpunosti.
• Veliku ulogu u prevenciji ozljeda ACL-a ima pravilna dijagnostika i uočavanje rizičnih faktora te uvođenje sistematskih programa prevencije u svakodnevnicu tih sportaša. Vrlo je važno osobe educirati da sami znaju prepoznati rizične faktore i raditi na tome da ih umanje ili eliminiraju. 

Videoreha pruža programe koji nastoje uključiti sve gore navedene točke i pružiti pacijentima pravilnu rehabilitaciju. Videorehabilitacijski programi koje mi pružamo funkcioniraju na način da vrate odgovarajući opseg pokreta, ispravnu funkcionalnost mišića, stabilizacijsku ulogu mišićima i ligamentima (živčano-mišićna povezanost) ne samo koljenskog zgloba nego cijeloga tijela kako bi što više osigurali koljenski zglob i njegovu funkcionalnost, te na kraju i specifične vježbe koje nastoje naše pacijente što efikasnije pripremiti za povratak njihovoj svakodnevnici. Vježbe koje se koriste nastoje pacijenta i zglobni sustav staviti u situacije i pokrete u kojima se ACL inače ozljeđuje, ali na način da tokom izvedbe naglašavamo pravilnost pokreta, pravovremenost uključivanja mišića kao i uključivanje pravilnih mišića odnosno sinergiju cjelokupnog živčano-mišićnog sustava koja omogućuje stabilnost zgloba i sigurnu izvedbu pokreta.